Povedi me sa sobom
Ljubav pričeka čovjeka pokraj puta. - Povedi me sa sobom - reče mu. - Tvoja je odjeća tako pohabana - reče joj čovjek. - Odjenut ću te u najljepšu odjeću - nastavi ljubav. - Povedi me sa sobom. - Moj je dom malen - opravda se čovjek. U njemu ne bi bilo mjesta i za tebe. - Udomit ću te u najljepše prostore - ustraja ljubav. - Povedi me sa sobom. - Tvoj je govor tako običan - primijeti čovjek. - Progovorit ćeš najljepšim jezikom svijeta - reče ljubav. - Povedi me sa sobom. - Po čemu ću znati da je sve ovo što govoriš istina? - upita čovjek. - Po tome što mi je više stalo do tebe nego do toga što ćeš sa mnom učiniti - reče ljubav.
Stjepan Lice